U katunu Pojatišta iznad Lubnica 15. maja 1943. godine formiran je Beransko-andrijevički partizanski gerilski bataljon. Tada je u njegov sastav ušlo 145 boraca i to 90 partizanskih gerilaca sa teritorije Sreza andrijevičkog i 55 sa područja Sreza beranskog. Štab bataljona činili su komandant Nikola Šekularac, komesar Todor-Đedo Vojvodić, zamjenik komandanta Vido Šoškić i zamjenik komesara Radivoje Vukićević. Brojni zapisi govore da su formiranju bataljona prethodile opsežne pripreme sa ciljem da se stvori vojna formacija koja bi na adekvatan način pružala otpor okupatoru. U knjizi „Vatre s Komova“ se ističe se da je, uprkos teškom i složenim vojnim i političkim uslovima, Okružni komitet Komunističke partije Jugoslavije za Berane, ocijenio da je nužno od gerilaca sa teritorije Berana i Andrijevice formirati veću borbenu jedinicu koja bi gerilskim i partizanskim načinom borbe spriječila aktivnost manjih jedinica agresora, posebno onih koje zalaze po selima i preduzimaju razne represivne mjere protiv lokalnog stanovništva. Navodi se da je okružni komitet ocijenio da će bataljon o kom je riječ doprinijeti smanjenju izraženih suprotnosti i međusobnoj zavadi sopstvenog naroda u korist agresoru kao i doprinijeti podizanju borbenog morala i jačanju snaga otpora.
– Tada je u Beranama bila stacionirana komanda i glavnina snaga italijanske divizije „Venecija“ koja je imala zadatak da na širem prostoru srezova Berane i Andrijevica drži narod u okupacionom stanju i ne dozvoli pojave i širenje otpora okupatora. Tih godina 1942. i početkom 1943. još su se osjećale negativne posledice izgubljene bitke na Pljevljima 1. decembra 1941. godine nakon čega je došlo do usporavanja rasta snaga otpora. Suprotno tome, uz pomoć agresora, dolazi do jačanja četničkog pokreta koji je ovih godina na ovom prostoru bio veoma snažan i aktivan. Partizanski pokret je ulagao napore na širenju i organizovanju što masovnijeg otpora i borbe protiv okupatora, što je bilo suprotno ideji četničkog pokreta koji je smatrao da za masovnu borbu treba sačekati pogodnije prilike, te za neko vrijeme treba biti lojalan porobljivaču. Takođe je tada sa ovog prostora bilo upućeno preko sto najodanijih boraca partizanskog pokreta u sastav jedinica koje su bile formirane, ili su bile u fazi formiranja van teritorija pomenutih srezova – navodi publicista Milun Petrić u svojim zapisima, ocjenjujući vojne i političke prilike u vrijeme formiranja pomenutog bataljona.
On naglašava da je Beransko-andrijevički bataljon bio stvoren u zamahu patriotske volje naroda i to od seljaka, radnika i intelektualaca.
– Bataljon je prekaljen od prvih dana ustanka kroz ilegalnu, gerilsku borbu. Nošen patriotskim poletom, brzo je stekao borbeno iskustvo i sposobnost kao izraz najviših ljudskih vrijednosti. Njegovi kvaliteti manifestovali su se kroz neprekidnu borbu. Borci su bili obični, kao narod koji ih je poslao na borbene položaje u presudnom vremenu za otadžbinu, narod i istoriju. Bili su uvijek na visini zadatka. U sebi su zbili sve što je najljepše i najhumanije. U njima je bila neslućena životna snaga i često su prevazilazili sebe. To je obilježilo i odmjerilo njihovu ljudsku vrijednost bez obzira ko se na kojoj dužnosti nalazio – istakao je Petrić.
Zapisi govore da je pomenuti bataljon, kao samostalna jedinica, imao brojne borbe na teritoriji Berana i Andrijevice od jula do oktobra 1943. godine. Navodi se da je jedna od najznačajnijih bitaka bila ona koja se 30. septembra 1943. godine odigrala u rejonu Zekove glave kada je poginulo 17 italijanskih vojnika, među kojima pet oficira, a zaraobljeno njih 115. Raspoloživi podaci ukazuju da je Beransko-andrijevički bataljon tokom 1943. godine izveo 80 borbenih akcija nanoseći agresoru ogromne gubitke. U tim borbama bataljon je izgubio 18 boraca. Bataljon je 25.oktobra 1943. godine ušao u sastav Četvrte crnogorske proleterske brigade, u okviru koje je nastavio put za konačno oslobođenje svoje domovine, izgubivši u brojnim bitkama još 25 pripadnika.
O učincima pomenutog bataljona u svojim zapisima pohvalno se izjašnjavao i proslavljeni partizanski komandant Peko Dapčević, rekavši da je su njegovi borci-gerilci bili pravi primjer kako se treba boriti protiv neprijatelja. Sličan stav iznosio je i narodni heroj Ivan Milutinović, ističući da je Beransko-andrijevički bataljon imao širi politički značaj za čitavu Crnu Gori i da je predstavljao veliki moralno-politički podsticaj borcima partizanima u borama za oslobađanje Gornjeg Polimlja. D.J.
Proslave
Nekadašnji predsjednik opštine Ivangrad (danas Berane) Radivoje Labudović ističe da su se nekada svečano obilježavali značajni datumi iz Drugog svjetskog rata. Navodi da je u Beranama posebno bilo svečano 1983. godine kad su, u prisustvu istaknutih ličnosti, obilježene četiri decenije od formiranja Beransko-andrijevičkog bataljona.
– Glavna svečanost održana je na platou ispred zgrade SO Ivangrad. Svečanost je otvorio i učesnike proslave pozdravio tadašnji sekretar OK SK-a Budimir Barjaktarović. O formiranju bataljona i njegovom borbenom putu govorio je njegov prvi komandant Nikola Šekularac. Glavni govornik na ovoj proslavi bio je proslavljeni partizanski komandant i penzionisani general pukovnik Jugoslovenske narodne armije, narodni heroj, načelnik generalštaba JNA Peko Dapčević. Bile su tu i druge istaknute ličnosti, kao i poznati književnici Mihailo Lalić, Dušan Kostić, Čedo Vuković, Radonja Vešović i drugi. Bila je to veličanstvena proslava kojoj je dat značajan publicitet – prisjeća se Labudović .
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.